Jutro na Pulskoj tržnici
Što se radi subotu ujutro u Puli? Naravno sve ovisi o tome što netko voli raditi, ja naprimjer volim ići na tržnicu u Pulu. U zadnje vrijeme su u okolici iznikla mnoga mjesta gdje možeš kupiti živežne namirnice i sve ostalo, ali za mene se ta mjesta nikako ne mogu usporediti s gradskom tržnicom. Vreva, boje, mirisi, nered i ljudi čine tržnicu ne samo mjestom gdje otići kupiti stvari već je čine atrakcijom, mjestom na koje moram svratiti ako se nalazim u gradu, da vidim što ima danas na ribarnici, da kupim svježi kruh ili da popijem kavu. Osim što je tržnica vrlo živahno mjesto, ona je i mjesto bogato poviješću i zanimljivostima. Kad mogu, rado uključim tržnicu u vođeni razgled grada Pule kako bi se u lijepom i zanimljivom okruženju malo odmorili, kupili svježe voće ili kakav lokalni proizvod ili samo popili piće.
Tržnica, markat na istarskom dijalektu, jednim je dijelom na otvorenom i jednim na zatvorenom. Na otvorenom su štandovi voća i povrća i oni s uljem i rakijama. Osim onih klasičnih proizvoda, ovdje možete naći i kiseli kupus koji se često upotrebljava u tzv. maneštrama ili kao prilog uz istarske kobasice i možete još naći u jesen gljive iz centralne Istre ili pak u proljeće divlje šparoge. Pod obavezno kada ste u Istri je kušati omlet sa šparogama.U Puli, na tržnici, tradicionalno se u travnju priprema „fritaja” (omlet) sa divljim šparogama i nudi se građanstvu.
Tržnica na zatvorenom je u objektu na dva kata, Liberty stila, izgrađenog od željeza i stakla. U prizemlju se na jednoj strani nalazi tržnica mesa a na drugoj ribarnica. Kao što sam već prije rekla, ako sam u Puli onda se moram obavezno prošetati do ribarnice. Možda već i otprije znam da neću ništa kupiti, ali to je za mene kao otići u posjetu prijateljici da čujem kako je, kakav je bio ulov, koja se riba sada lovi, da vidim ako ima samo velike ribe ili samo male ribe, one „siromašne” od koje se s malo novaca mogu pripremiti tradicionalna jela.
Tržnica na zatvorenom je u objektu na dva kata, Liberty stila, izgrađenog od željeza i stakla. U prizemlju se na jednoj strani nalazi tržnica mesa a na drugoj ribarnica. Kao što sam već prije rekla, ako sam u Puli onda se moram obavezno prošetati do ribarnice. Možda već i otprije znam da neću ništa kupiti, ali to je za mene kao otići u posjetu prijateljici da čujem kako je, kakav je bio ulov, koja se riba sada lovi, da vidim ako ima samo velike ribe ili samo male ribe, one „siromašne” od koje se s malo novaca mogu pripremiti tradicionalna jela.
Zimi, ako se ima malo više vremena i vrijeme je sunčano, može se sjesti na terasi na katu i popiti nezaobilaznu kavu. Meni je zapravo ipak najdraže proljeće, kraj travnja mjeseca, kada i najviše uživam u tržnici na otvorenom. Tu su raskošni kesteni koji su tada u najvećem svom sjaju i koji svojim krošnjama prave sjenu bogatim kamenim štandovima punim svježeg sezonskog voća i povrća.
