Dvigrad, mjesto kao iz bajke
Dvigrad je isto kao da ste na nekom filmskom setu. Iz svakog kutka očekujete da će izaći Merlin kako bi isprobao neku magiju ili da ćete naići na grupicu dama koje tračaju o novom kraljevom vitezu. Ne biste čak ni bili iznenađeni da se nađete usred dvoboja ili da čujete kako patuljci pjevaju u šumi. Dvigrad je doista jedno bezvremensko mjesto koje kao da živi između povijesti i bajke. Izoliran, gotovo skriven u šumi biva ili bolje rečeno, bivao je na stijeni s koje je dominirao cijelom dolinom.
Danas od Dvigrada ostaje samo sjećanje na slavnu prošlosti, ali njegove ruševine i priroda koja ga okružuje još uvijek ga čine vrlo fascinantnim. Dvigrad je nezaobilazna stanka ako se nalazite na području Kanfanara. U posljednje se vrijeme koristi za povijesne prikaze, kazališne predstave i koncerte klasične glazbe.
U početku su u srednjem vijeku bila dva kaštela koja su gledala jedan prema drugome, Moncastel i Castel Parentino. Potonji je nestao, a ostao je samo Moncastel koji je dobio ime Dvigrad.
Tijekom niza godina, između četrnaestog i šesnaestog stoljeća, Dvigrad je živio u blagostanju, dosegnuvši više od tisuću stanovnika. Također je vidio mnoge ratove i bitke i radi njega su se borili prvo Pula i Poreč, zatim Đenova i Venecija, i također Mletačka Republika i Austrijska vlast. Stradao je od pljačke koja je osiromašila cijelo područje. I na kraju ga je malarija uništila te su ga i posljednji stanovnici 1715. godine konačno napustili.
Vozeći se autocestom i prolazeći vijaduktom iznad Limske drage možete vidjeti impozantne ruševine Dvigrada. Svaki put kada se nađem na ovoj dionici ne mogu a da ne bacim oko na ovaj grad duhova koji, kao nekada, čuva Limski kanal i dolinu podno. Prolazeći njegovim ruševinama, ruševnim trgovima, kućama, zidinama, kulama i crkvama nemoguće je ne poigrati se s maštom i zamisliti kako su ljudi onda živjeli, kako su njihove kuće bile namještene i gdje su kupovali stvari , držali životinje ili pekli kruh. Njegova crkva bila je također vrlo važna, bazilika Svete Sofije, čija propovjedaonica iz trinaestog stoljeća danas krasi crkvu Svetog Silvestra u Kanfanaru.
Takvo mjesto kao što je Dvigrad ne može a da ne bude mjesto legendi i priča. A budući da je Istra zemlja od mora, onda i gusar ne može nedostajati!
Britanski gusar Henry Morgan, rođen 1637. godine u Walesu, nije baš plovio u ovim vodama, ali priča se da je jednoga dana, bježeći pred engleskom flotom, protjeran na Sjeverni Jadran gdje je i pronašao utočište u dugom Limskom kanalu i gdje se u ovom jedinom "fjordu" na Jadranu i usidrio. Postoji tu i priča o Vikinzima ... Ali o tome ćemo neki drugi put.
Nakon što je pronašao utočište za svoj brod, Henry Morgan je odlučio svoje ogromno blago skloniti na sigurno mjesto, zakopati u zemlju. A koje je mjesto moglo biti bolje od Dvigrada u kojem su tada živjele samo tri obitelji? Da bi priča bila još intrigantnija, postoji zanimljiva činjenica koja čini ovu priču vjerodostojnijom. Nekoliko kilometara od Dvigrada nalazi se mjesto Mrgani, čije je ime na starim kartama Morgani ... asocijacija s gusarovim imenom je vidljiva, zar ne? Stanovnici ovog sela sjećaju se da su njihovi stari vjerovali u tu priču i tražili u okolici Dvigrada Morganovo blago koje je on tu negdje i zakopao.
Naravno da je to samo legenda, ali toliko je mističnosti i šarma u Dvigradu da biste mogli čak i povjerovati ... a možda čak i pomaknuti koji kamen u nadi da ćete pronaći novčić ili kakvu ogrlicu koja je pripadala poznatom engleskom gusaru.
