Berba maslina u Istri

Polovica mjeseca listopada, početak studenog je vrijeme velikih radova u Istri. Čavrljanje i razgovori na različitim stranim jezicima turista s mora zamjenjuju se bukom traktora, motornih pila i priča na čakavskom, istromletačkom i istriotskom dijalektu na maslinicima .

Vrijeme branja maslina je započelo!

Kazalište na otvorenom

"Ajde donesi mi škalun .... da da ajde čekaj malo", govori netko na čakavskom, a na obližnjem polju ponavlja se scena na istromletačkom: “Su dai porteme el scalon ... Si si, un fià de pasiensa te lo porti”. A ako ste u okolici Vodnjana, Galižane ili Šišana čuti ćete na istriotskom: “Portame ‘l scalon … si si speta vola ti je primura”.

Bez obzira na dijalekt u upotrebi, u Istri se u to vrijeme puno radi. Beru se masline, režu se grane, mreže se stavljaju na zemlju, „šakuci” se pune, i naravno, razgovara se. Razgovara se puno o svemu i svačemu, o kako ide djeci i unucima u školi, što se kuhalo za ručak ili što se jelo, kakve su masline ove godine i koliko kila maslina će se pobrati. I naravno procjene o tome pošto će bacati masline i predviđanja koliko će se maslina na kraju uspijeti pobrati uvijek su obavezne teme svakodnevnih razgovora. Priča se puno o tome kako se „kampanja”(polje) promijenila, kako se način branja maslina promijenio vremenom i kako se to radilo „Kada sam ja bila mala”.

Kako je nekad bilo

Moja mama mi uvijek priča kako je bilo nekad kada je ona bila mala, za vrijeme Jugoslavije, kada su se masline brale puno kasnije nego sada. Započinjalo se 29tog novembra, za proslavu dana Republike...one socijalističke naravno. Nije li zapravo rad u kampanji u zajedništvu bio najbolji način da se oda počast republici i maršalu Titu? ;-))

Moja se mama sjeća kako je bilo hladno krajem studenog mjeseca i kako ručno branje maslina nije uvijek bilo najugodnije iskustvo. Zbog toga se ložila vatra na otvorenom kako bi se zagrijale ruke, ali i za ispeći koju Kranjsku kobasicu, popiti čašu Istarske Malvazije i razgovarati. Nije bilo tada motornih pila za rezanje maslinovih grana, nije bilo traktora za prevoziti masline već vozovi koje su vukli Moro i Điđo, neumorni magarci.

Kako to radimo sada

Djelom se masline beru danas kao i nekad. Posao je malo lakši danas zahvaljujući alatima kao što su motorne pile, tresači i trimeri. Moro i Điđo su (nažalost) zamjenjeni s jačim i manje lunatičnim traktorima i s berbom se započinje polovicom listopada kada je još uvijek dosta toplo i samo branje maslina zna biti jedan vrlo ugodan doživljaj.
Kod nas je jedna stvar ostala ista kao i u vrijeme moje mame, branje maslina se još uvijek odvija na tradicionalan način, tj. ručno bez upotrebe modernih alata. Mišljenja sam da je ručno branje vrlo važno jer na taj način masline ne padaju na zemlju pa se time i sam degenerativni proces kod maslina izbjegava.

Za razliku od branja nekad, danas se veća pažnja posvećuje kvaliteti ulja nego proizvedenoj kvantiteti. Upravo radi kvalitete masline se danas beru kada su poluzrele, tj. polovicom listopada.

To vodi manjoj proizvodnji, ali boljoj organoleptičkoj kvaliteti i nutricionalnim svojstima. Nekada se kako bi se proizvela veća kvantiteta, ali nauštrb kvaliteti, bralo masline kada su one bile potpuno zrele. Za više detalja možete pogledati razgovor s voditeljicom uljare „Baioco” u Galižani i ukoliko želite možete zatražiti vođeni razgled i kušanje extra djevičanskog maslinovog ulja.

Kako bi se zadržala sva najbolja svojstva maslina, mi nosimo masline u preradu čim poberemo dovoljnu kvantitetu za jednu „mažinu”(mljenje). To znači da u uljaru moramo ići više puta dok se u prošlosti odlazilo samo jednom kada su se pobrale sve masline.

Jedan tipičan dan (a gdje su nestale Kranjske kobasice?)

...evo jedan moj tipičan dan za vrijeme branja maslina.

Ustajanje u zoru... a ne ne...Ma samo se šalim, ne ustajem se u zoru za ići brati masline. U jesen su maslinici i trava prekriveni rosom ujutro, što je jako lijepo za oko, ali i jako klisko. I za masline nije dobro da su mokre za vrijeme branja jer ih se gomila zajedno u košare, a kao su mokre to ih može puno oštetiti. Dakle, čim sunce malčice zagrije stabla, osuši travu i masline, moja obitelj i ja smo spremni za maslinik. Odjenemo udobnu i otpornu odjeću, primjerenu obuću i ponesemo neizostavan „šakuc” za branje. Ove „šakuce” koje mi upotrebljavamo je moja mama ručno radila i oni su najbolji za ovu vrstu posla. Nakon što smo se obukli, odaberemo svoje stablo, ponesemo „škalun” (ljestve) i započnemo s ručnim branjem maslina. Kada je šakuc pun, ispraznimo ga u crvene košare i nastavimo tako dalje cijeli dan.

Ali... gdje su Kranjske kobasice nestale?

Ma da, još su uvijek tu. Jedna mala pauza polovicom radnog dana je uvijek poželjna. Nešto se pojede za ručak (možda Kranjska kobasica! ili istarski pršut ili možda čak tradicionalna čripnja – peka), priča se o maslinama i stablima maslina i procjenjuje se koliko se pobralo i koliko će se još trebati pobrati da bi se odnijelo pobrano u uljaru. U zadnje vrijeme navikli smo si ispeći domaći kruh bez soli kako bi mogli kušati tek napravljeno svježe ulje s domaćim kruhom....Ah kako je to dobro!

Upotreba ulja u kuhinji i kako kušati ulje na najbolji način bi mogla biti jedna od tema za jedan budući blog...što mislite?

Ponekad je branje maslina zaista opuštajuće, sunce još uvijek lijepo grije i okruženi ste zelenilom. No,nije uvijek tako. Ponekad pada kiša i hladno je, ali sama pomisao da bereš masline kako biš dobila svoje ulje jača je od meteoroloških neprilika.

I na kraju dana , ako je dovoljno maslina pobrano onda ih vozimo u uljaru gdje ih obrađuju i cijede i od kojih dobijemo naše specijalno maslinovo ulje.

I za kraj

Sad sam vam ispričala nekoliko stvari u vezi branja maslina i tog istinskog doživljaja, ali znate i sami da nije moguće sve ispričati u jednom blogu. Kao turistička vodičkinja i zaljubljenica u moju zemlju volim prenositi emocije koje izviru iz moje zemlje, iz Istre. Branje maslina je jedinstven doživljaj koji se ciklički ponavlja ovdje i koji se bar jednom u životu treba doživjeti ili o kojem bar treba čuti priču. Ako vas interesira okušati se u ručnom branju maslina i ovdje ste u listopadu mjesecu, slobodno me kontaktirajte. A ako ste ovdje u nekom drugom periodu u godini, mogu vas povesti i upoznati vas s ovim mjestima, mjestima sačinjenim od maslinika, suhozida, kažuna i priča vezanih za branje maslina.

Nadam se da vam se svidio ovaj blog i ukoliko vam se svidio ostavite komentar i podijelite ga na vašim društvenim mrežama. Hvala.

Do sljedećeg bloga...

Enjoy P.I.G.